Dok sam gledao film uhvatio sam sebe u konstantnom preispitivanju utemeljenosti radnje, verovatnoće postupaka i okolnosti, kao i sveopšte dramaturške motivisanosti. Negde pre polovine filma, u jednom takvom procesu "samosvesnog" gledanja doživeo sam osvešćenje. Shvatio sam da mi upravo kritička distanca smeta da zaista uživam u samom delu.
Dođoh zbog Skarlet...
Sve vreme sam pokušavao da ovaj nepretenciozni i zabavni film prosuđujem suprotnim merilima. Tek kada sam se prepustio i prestao da zapitkujem kako to da nisu prikazani razni realni problemi sa mogućom inspekcijom ili administracijom koji bi bili izvor dodatnih sukoba u filmu, ili čak socijalna služba koja bi imala šta da kaže na angažovanost i boravak desetogodišnjeg dečaka u opasnim uslovima, tek tada sam doživeo neverovatno zadovoljstvo koje ovo delo nudi. Kao da sam konstantno priželjkivao očekivao neku komplikaciju, neki događaj koji bi poremetio "veštačku" glatkoću toka radnje. Na veliku sreću, moja su očekivanja, u tom zloslutnom smislu uvek bila izneverena.
...ostadoh zbog vožnje!
Količina zabave i uživanja koju, kao pravi i istaknuti pripadnik žanra, ovaj roadtrip film pruža, potpuno me je odvukla na nesvakidašnje putovanje glavnih junaka. Poput njih, i ja sam doživeo uživanje u prepuštanju onim stvarima koje te ispunjavaju svakodnevno. Prepustio sam se veselom i poletnom filmu, koji me je oplemenio svojom ljupkošću i dirljivom ljudskom pričom o približavanju oca i sina i njihovom međusobnom razvoju. Ne bih iskoristio reč sazrevanje, njega dakako ima, ali je ton dela takav, da akcenat stavlja na kvalitetno provedeno vreme i emocionalno zbližavanje, više nego na moralne pouke i poruke (o vrednom radu i trudu, koje se naravno i ovde mogu provući). Mislim da je baš to ono što nam ovaj film nudi, ovde bi opet bilo pogrešno reći poručuje, jer smatram da se ovaj film nudi više kao nepretenciozno, zabavno delo, što se i vidi u odnosu Šefa i Kritičara, gde Šef odbija da ulazi u visokoparnu igru nadmenog nadmetanja, nego jednostavno reaguje poput pravog čoveka sastavljenog od krvi i mesa, emotivno i otvoreno, bez posrednovanja. Besan je jer je povređen i uvređen. Kritičareve reči imaju posledice i umesto da ih prihvati u društvenom maniru, kako socijum to očekuje, Šef se ljudski buni i iskazuje svoja osećanja. Ovo ga košta mesta u društvenoj hijerarhiji, ali ga takođe i šalje na put samootkrivanja i zbližavanja sa svojim sinom i prijateljem, kroz delanje onoga što ga zapravo ispunjava - stvaranje hrane, umetnosti.
No comments:
Post a Comment