Wednesday, 10 December 2014

Refleksije o Hobitu (Govor na promociji filma "Hobit - bitka pet armija" održan u Majners Pabu 8.12.2014.)

Zbog činjenice da sam govorio na zatvorenom delu promocije, ograničenom samo za novinare i učesnike, rešio sam da moj tekst podelim i ovde, u neizmenjenom stanju, kako bih omogućio ljudima, orcima, vilenjacima, patuljcima i svima ostalima koji su zainteresovani, da ga u miru pročitaju.

Neću daviti utiscima sa događaja, o tome možda nekom drugom prilikom, samo ću reći da onaj ko nije došao ima za čime da žali.

Promociju je organizovalo udruženje Valinor, a koleginica Marija i ja, govorili smo kao predstavnici Kluba 128, a sve sa ciljem promovisanja saradnje ova dva udruženja i organizovanja književnih tribina koje će biti sastavni deo predstojećeg Tolkinfesta.

A sada, tekst:

          Hobit predstavlja stapanje raznolikih struja Tolkinovog stvalačkog duha, jer iako je Hobit prvenstveno književno-umetničko delo pripovedne proze, on je u svojoj svukupnosti sinkretični umetnički izraz koji u sebi sadrži i likovne i poetske elemente.

            U Hobitu se nalazi 16 pesama i 8 zagonetki, a sastavni deo knjige čine mape i ilustracije koje je sam Tolkin iscrtao. Takođe je sačuvano i oko 70 njegovih crteža vezanih za Hobita. Sve ovo samo potvrđuje veličinu Tolkinovog stvaralačkog duha i njegove originalnosti i na specifičan način ga povezuje sa Vilijamom Blejkom, jednim od najvećih pesnika, koji je takođe ilustrovao svoja dela. Važno je napomenuti da su njih dvojica izdvojeni slučajevi autora u istoriji svetske umetnosti, jer su jedni od retkih koji su sami stvorili i razradili sopstvenu mitologiju.

Zanimljivo je ispričati istinitu anegdotu koja osvetljava Tolkinov poriv za pričanjem priča. Naime, jednog letnjeg dana, dok je u svojoj radnoj sobi obavljao, kako sam kaže “dosadan posao pregledanja ispitnih radova”, na red je došao rad sa ostavljenom praznom stranom. Obradovan smanjenim obimom posla, bez ikakvog posebnog razloga, na praznom papiru napisao je čuveno: "IN THE HOLE IN THE GROUND THERE LIVED A HOBBIT." Rad je nakon toga odložio, ali ovoj rečenici vraćao se u više navrata, sve dok nije ispričao priču i razotkrio sebi, a potom i svetu,  ko i šta su Hobiti.

            Veoma je interesantan način na koji je Tolkin kreirao svoje likove. On je jednom prilikom izjavio da je u stvaranju lika najvažnije njegovo ime, jer čim pročita ime, odmah mu je jasno kakav je to lik i kakve su njegove fizičke i psihičke osobine. Kao što smo malopre napomenuli, on je na osnovu reči Hobit istkao čitavu rasu i sada već naveliko poznatog pojedinca Bilba Baginsa. Njegova ljubav prema filologiji i mitologiji, i stručno znanje u ovim oblastima u velikoj meri su obeležili njegov umetnički rad. Te je tako ime Gandalf skovao i preuzeo iz staronordijskog jezika. Ono je sastavljeno od reči "gandr" što označava magični štap i "alfr" to jest elf. Što bi u bukvalnom prevodu značilo vilenjak sa čarobnim štapom. Naravno lik Gandalfa Tolkin je tokom vremena dorađivao i rekonceptualizovao, ali on je do kraja ostao čarobnjak.

Nije tačno datirano kada se događaj sa ispisivanjem prve rečenice romana odigrao, ali se zna da je Tolkin Hobita stvarao i čitao svojoj deci, počevši od oko 1930. godine, prilikom njihovih redovnih večernjih pričanja priča. Iz tih njegovih pripovedanja, polako se javljala veća forma i nakon insistiranja prijatelja koji su pročitali rukopise, Tolkin se 1936. godine vraća Hobitu kako bi ga uredio, dovršio i poslao izdavaču koji je knjigu prihvatio i sa velikim entuzijazmom objavio 1937. godine.

Činjenica da je Hobit nastao kao uvezivanje više manjih priča o pustolovinama glavnog junaka, objašnjava prstenastu strukturu dela, koja je sačinjena od više manjih pripovesti, a koje se u okviru glavnog narativa mogu dodavati epizodično.  Ovakav model kompozicije je jedan od najstarijih poznatih u  istoriji svetske književnosti i njime su napisana mnogobrojna epohalna dela, od kojih je možda najpoznatija Homerova Odiseja.
       
Ovakava forma pripovesti sama po sebi proizilazi iz nagona za pripovedanjem. I baš je taj, osobito ljudski nagon za pričanjem priče, ono što je Tolkina vodilo u njegovom stvaralaštvu. Jer sve je u ovome svetu podložno promeni i izopačenju, ali dobra priča će uvek biti – DOBRA PRIČA.


Za one koji se nisu smorili i pročitali su ceo post do kraja, evo jednog slatkog zmaja!



 Ps. Radujem se svakom komentaru i kritici!

zzzz xD